Mudžize Tijela
Putevi u Organizmu Kojima Se Kreće Unesena HranaKako bi naš organizam normalno funkcionirao, potrebno je da unosimo hranu koja sadrži potrebne energetske vrijednosti. Ali da bi hrana koju jedete, naprimjer tjestenina, meso ili voće, došla u fazu u kojoj će je organizam moći koristiti, najprije se mora svariti. Tek nakon varenja hrane ćelije u našem organizmu mogu početi da je koriste. Ilustracije radi, kazat ćemo kako, recimo, banane ili jabuke ćelijama daju energiju, a proteini koji se nalaze u mesu osiguravaju tjelesni razvoj, ali tek nakon varenja hrane. Da biste ovo lakše shvatili, vratite se malo u prošlost i zamislite sebe dok ste bili novorođenče.
Bili ste teški u prosjeku 2-3 kilograma, kada ste navršili desetu godinu, bili ste teški 30-35 kilograma, u petnaestoj 40-50 , a kada budete imali 20-25 godina, težit ćete 60-70 kilograma.
Princip funkcioniranja probavnoga sistema nalikuje principu po kojem radi rafinerija nafte. Nafta u rafinerije dolazi neprerađena, tzv. sirova nafta, i nakon što se preradi kroz mašine, postaje upotrebljiva. Isti je slučaj i s hranom koja do želuca dolazi neprerađena da bi, nakon što prođe kroz probavni sistem, došla u stanje u kojem je organizam može koristiti. Hrana se nakon varenja razvrstava na korisnu i beskorisnu. Ona korisna putem krvi dospijeva u sve dijelove tijela (tj. ćelije) kojima je potrebna.
Kao što se u rafinerijama od samo jednog materijala, sirove nafte, dobivaju različiti proizvodi: od benzina do gume, koja se koristi u izradi sportske obuće, tako se i hrana koju unosimo u organizam u želucu razvrstava na šećere, masti i ugljične hidrate. Samo, ne zaboravite da se u vašem želucu, nakon što pojedete sendvič, odvijaju mnogo složeniji procesi nego što su to oni u rafineriji nafte. Kasnije ćete saznati kako se sve ovo ne dešava u ogromnim postrojenjima kao što su rafinerije, nego u jednom sasvim malehnom dijelu vašeg organizma. Probavni sistem vašega organizma dug je oko 10 metara, što znači da u sebi 6-7 puta sadrži visinu čovjeka. Kako je onda uopće moguće da se određeni sistem tolike dužine smjesti u naš organizam? Kao odgovor na ovo pitanje jos jednom ćemo vam ponoviti da je prilikom stvaranja čovjeka postojao savršeno osmišljen nacrt i da se ništa nije desilo slučajno. Probavni trakt, koji gledate na slici pored, u organizam je smješten na način da je na mnogo mjesta presavijen, te tako ne zauzima veliku površinu. Ovaj savršeni nacrt čovjekova organizma pripada našem Gospodaru, Allahu, dž.š., Koji je Tvorac svega, a što je samo jedan od primjera Allahovih mudžiza u nama samima.
Kako Želudac Vari Hranu
Gore smo ukratko govorili o probavnom sistemu, a sada ćemo se malo detaljnije pozabaviti ovom materijom. Razmislite malo o tome kako dišete, kako plivate, kako vozite bicikl, kako jedete... Sve su ovo sastavni dijelovi svakodnevnoga života. No, najčešće ne razmišljate uopće o tome, kako sve to postižete. Tijelo ima potrebu za energijom, a dobiva je iz hrane koju uzimamo. Međutim, da bi hrana mogla zadovoljiti potrebe organizma, prethodno se mora pretvoriti u male dijelove koji kruže krvnim sudovima. Ne postoji drugi način da hrana dospije do ćelija. Znamo da je hrana koju uzimamo u obliku većih komada. Da bi je organizam upotrijebio, potrebno je da prođe kroz odgovarajuću ''mašinu''. Možemo je zamisliti kao spravu koja melje hranu i pretvara je u mnogo sitnije komade. Mašina koja obavlja ovaj posao u našem organizmu zove se probavni sistem. Kao i svaka druga mašina, i ova se sastoji iz različitih dijelova koji moraju funkcionirati besprijekorno kako bi se mogao izvršiti zadatak varenja. Od presudne je važnosti da dijelovi probavnog sistema budu uvezani i da rade usklađeno, jer bez toga nema funkcioniranja. Navest ćemo sljedeći primjer kako bismo lakše razumjeli koliko je svaki pojedini dio bitan za funkcioniranje sistema u cjelini.
Automobil na daljinsko upravljanje sastoji se iz točkova, daljinskog upravljača, motora, zupčanika, antene, baterija itd. Isto tako i sistem za varenje posjeduje različite dijelove, kao što su: želudac, zubi, jezik, jednjak, crijeva.
Sada dobro razmislite! Da li bi auto na daljinsko upravljanje mogao raditi da nema antene ili točkova? Odgovor je, naravno, ne. Auto će raditi samo kada svi dijelovi budu u funkciji. Isto važi i za probavni sistem. Da nema jednjaka, ne bi imalo smisla postojanje želuca., jer hranu do želuca dovodi jednjak, ili pak da nema želuca, čemu bi služila crijeva.
Sve navedeno jasno pokazuje da je naš Gospodar Koji je Tvorac svega, za nas stvorio savršene sisteme. Spomenuto još jednom pokazuje da je samo Allah Bog i da drugog boga osim Njega nema. ''Vaš bog je – Allah, drugog boga , osim Njega, nema! On sve zna!'' (Ta-ha, 98) Mašina Za Varenje Hrane Počinje S RadomProces varenja, praktično, otpočinje u ustima. Ugljični hidrati koji se nalaze u hrani najprije se razlažu u ustima posredstvom pljuvačke. Primjerice, hljeb koji pojedete za doručak najprije se počne razlagati u ustima. Ali za razlaganje sira koji jedete uz hljeb potrebno je malo duže vremena.
Hrana koja se počinje razlagati u ustima preko jednjaka dospijeva do želuca, gdje se odvijaju drugi procesi za koje možemo reći da su savršeno uređeni. Varenje u želucu realizira se pomoću materije u obliku tečnosti koja ima jaku moć razlaganja hrane. Naime, riječ je o hidrokloričnoj kiselini. Kao što vi već znate, kiseline imaju veliki utjecaj na razlaganje općenito. Ono čega se kiselina dotakne progara i topi se. Tako se preparati koji u sebi sadrže kiselinu koriste, naprimjer, prilikom pročišćenja začepljenoga lavaboa. U tom slučaju kiselina nagriza nakupljene naslage i tako omogućuje ponovni protok vode kroz cijevi.
Isti je slučaj i sa kiselinom u našem želucu. Zahvaljujući njoj, hrana koja u želudac dospijeva u većim komadima biva razložena, tako da je organizam može početi upotrebljavati. Međutim, ovdje postoji jedna stvar na koju moramo obratiti posebnu pažnju. Govorili smo, dakle, o utjecaju kiseline na varenje hrane u želucu. U vezi s tim moramo postaviti sljedeće pitanje: "Kako to da ta ista kiselina koja razlaže hranu ne ošteti (ne razloži) i naš želudac koji je od mesa, kad već znamo da razlaže meso koje unesemo u obliku hrane?" Tu se radi o savršenstvu stvaranja Gospodara, Allaha, dž.š. On, Koji sve stvara savršeno i ovdje je stvari uredio tako da postoji mehanizam koji sprečava razlaganje želuca.
Taj mehanizam funkcionira na sljedeći način. Da bi se sprječilo razlaganje želuca prilikom razlaganja hrane, luči se druga materija u tečnome stanju koja doslovce pokriva zidove želuca i tako sprečava hidrokloričnu kiselinu da nanese štetu želucu. Na taj način želudac ne razlaže (drugim riječima, uništava) samog sebe.
Hrana iz želuca ide u crijeva. Tu prolazi kroz dvije vrste crijeva: debelo i tanko, gdje se tijekom svoga putovanja razlaže na još sitnije dijelove kako bi je organizam mogao koristiti. Hrana koja će koristiti organizmu iz tankih crijeva ide u krv, dok se ona beskorisna odstranjuje preko debelog crijeva. Veoma je važna ova etapa u kojoj hrana prolazi kroz crijeva. Kao i u želucu, i u tankom crijevu odvija se proces razlaganja hrane koja se tu razlaže na još sitnije dijelove. Hrana se razloži toliko da ulazi u krv kroz krvne sudove koji se nalaze na zidovima tankog crijeva i onda putem krvi stiže u sve dijelove tijela. Draga djeco, ako obratite pažnju lahko ćete uvidjeti da je naš probavni sistem stvoren idealno, bez bilo kakvih nedostataka. Hrana koju jedemo na svome putu kroz naš organizam prolazi kroz nekoliko etapa, počevši od usta, potom jednjaka, želuca i crijeva, da bi na kraju putem krvi stigla do ćelija za čije je normalno funkcioniranje ona potrebna. Da u probavnom sistemu postoji i najmanja manjkavost, imali bismo mnogo problema s varenjem hrane koju smo pojeli.
Da nemamo zube, ne bismo mogli sažvakati hranu, te bi bilo nemoguće da hrana prođe kroz grlo. A kad bi nekako i prošla kroz grlo, nastale bi ogromne poteškoće i oštećenja u jednjaku. Nastali bi i mnogi problemi u želucu, iako bi se na određeni način hrana i mogla svariti, ali bismo osjećali bolove u stomaku. A ako bi hrana ostala nesvarena, to bi automatski značilo da naše tijelo ne bi moglo dobivati hranu. Takvo tijelo nakon određenog perioda gubi svu snagu, i ćelije počinju odumirati. Ipak, mi to ne doživljavamo na vlastitoj koži, jer je nas Gospodar svaki dio tijela stvorio savršenim. Ovaj izvanredni sistem radi, a da mi toga nismo ni svjesni. U Kur'anu Allah kaže:
|